Dugogodišnje stanje na području Hartere, Vodovodne i Ružićeve ulice je vrlo jasan pokazatelj da gradske strukture nisu zainteresirane ni za povijest, a ni za moguće budućnosti ovog grada.
Ne znamo je li u tom području gori komunalni nered, stanje javnih površina ili potpuno i svjesno zanemarivanje građana i zajednica koje se trude spriječiti potpunu propast ovog iznimno važnog dijela grada.
Dok svi normalni gradovi takve zone procesima urbane regeneracije pretvaraju u najzanimljivija mjesta, gradske strukture su odlučile prepustiti prirodi i vandalima da razlože sve ostatke srca industrijske transformacije Rijeke.
Čini se da je potpuno nebitno iskustvo koje smo dobili od jednog od prvih i najznačajnijih glazbenih festivala ne samo u riječkoj nego i u hrvatskoj suvremenoj povijesti. Čini se da je potpuno nebitno međunarodno iskustvo koje smo stekli provedbom EPK programa između 2019. i 2021. godine. Čini se da su potpuno nebitni zaključci više arhitektonsko-urbanističko-kulturoloških okupljanja koji su se sistematično bavili ovim prostorom, i čini se da je potpuno nebitna želja i energija mladih ovoga grada koji žele u tom području organizirati svoje slobodno vrijeme.
Dakle ne samo da gradske strukture nisu sposobne samostalno se baviti ovim područjem, odnosno dovesti ga barem u prezentabilno i sigurno stanje, nisu sposobne niti zajahati na leđa drugih koji žele to učiniti.