Naslovna slika za Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Činimo li dovoljno?
22. 09. 2021.

Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Činimo li dovoljno?

Danas obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Ovaj datum predstavlja spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

No, zašto je ovo važno obilježavati i zašto je o rodno uvjetovanom nasilju važno neprestano govoriti?

Za početak, prema Europskom institutu za rodnu ravnopravnost (EIGE), rodno uvjetovano nasilje je fenomen koji je duboko ukorijenjen u rodnu neravnopravnost i kao takav predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava u cijelom svijetu. Prema podacima koje EIGE sustavno prikuplja, 1 od 3 žene je za svog života doživjela fizičko ili seksualno nasilje, 1 od 2 žene je doživjelo seksualno uznemiravanje, 1 od 20 žena je bila silovana, 1 od 5 žena je doživjela uhođenje te 95% žrtava trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja čine žene.

Ako stvari spustimo na nacionalnu razinu, prema posljednjem izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova RH slika je sljedeća: posljednjih godina zabilježen je trend brutalizacije nasilja pri čemu sve više prijavljenih djela nasilja u obitelji te partnerskog nasilja spadaju pod kazneno djelo.

U pandemijskoj 2020. broj kaznenih djela u odnosu na prethodnu 2019. porastao je za čak 40%, praćeno opadanjem broja prekršajnih djela. Podaci MUP-a za razdoblje od 1. 1. 2021. – 31. 8. 2021. ukazuju na potencijalno blagi porast u odnosu na 2020. godinu, pri čemu od 1.153 žrtve kaznenog djela nasilja u obitelji, 86% čine žene.

Ono što je također užasavajuće zabilježen je i porast broja silovanja u prvih 7 mjeseci 2021. godine, dok je u protekloj godini zabilježeno ukupno 168 kaznenih djela silovanja, od kojih je njih 79, odnosno 47%, počinjeno na štetu članova obitelji i bliskih osoba. Pri tome je svih 79 žrtava bilo ženskog spola. Ovaj podatak direktno opovrgava mit kako su počinitelji silovanja žrtvama nepoznati muškarci. Dapače, najveći broj slučajeva kaznenog djela silovanja počinjen je između bračnih drugova, potom bivših bračnih drugova te izvanbračnih drugova. I broj slučajeva ubojstva žena (femicid) je u blagom porastu te je više od polovice žena ubijeno od strane muškaraca s kojima su bile u intimnim vezama.

Ovo su sve izrazito zabrinjavajući podaci na koje sustav i dalje nema adekvatnog odgovora. Dapače, tri godine nakon ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija), nije došlo do značajnog pomaka u prevenciji i zaštiti žrtava rodno uvjetovanog nasilja na sustavnoj razini.

I dalje je prisutan problem sekundarne viktimizacije gdje žene žrtve nasilja proživljavaju retraumatizaciju u pravosudnim postupcima, kazne za počinitelje nasilja i silovanja su nerazmjerno male za težinu počinjenog kaznenog djela, nerijetko je pravda prespora te brojni slučajevi padaju u zastaru, a djelatnici_ce centara za socijalnu skrb, MUP-a te suci i sutkinje su nedovoljno educirani za razumijevanje problematike rodno uvjetovanog nasilja, stoga nerijetko perpetuiraju društvene stereotipe i predrasude kako i žrtva snosi dio krivice za proživljeno nasilje. Sustav podrške ženama žrtvama nasilja u vidu besplatnog psihološkog i pravnog savjetovanja i dalje većinom nose udruge koje pak ovise o projektnom financiranju i njihovi kapaciteti nisu ni približno dovoljni, niti bi trebali biti, za rješavanje ovog ozbiljnog društvenog problema. 

Stoga je današnji dan prilika za podsjetiti Vladu, ali i sve nositelje vlasti na županijskim i lokalnim razinama, kako je potrebno hitno krenuti s implementacijom Istanbulske konvencije i naći sredstva i načina za pokrenuti nužne sustavne reforme, a posebice u sustavu prevencije i suzbijanja nasilja prema ženama.

Potrebno je educirati sve stručnjake_inje koji se u svom radu susreću sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja (pravosuđe, socijalna skrb, policija, zdravstvo, školstvo), poticati programe psihosocijalnog tretmana za počinitelje nasilja, osigurati besplatnu pravnu i psihološku podršku žrtvama nasilja, povećati broj sigurnih kuća te ih adekvatno regionalno raspodijeliti, kao i razviti rane preventivne, stručne i dugotrajne psihoterapijske programe za obitelji u kojima dolazi do konflikata.